U sklopu manifestacije Noć knjige na FFOS-u uprizoren je i ulomak iz bajke Mačak u čizmama Ludwiga Tiecka (Der gestiefelte Kater, 1797.), koji je s njemačkoga na hrvatski jezik preveo i prilagodio prof. dr. sc. Vladimir Karabalić. Izvedbu pod naslovom O mačkama i ljudima režirali su Marijan i Nikolina Josipović iz KD-a Susret, a glumili su Lukas Bičvić, Karlo Biruš, Bruno Engelhart, Nikolina Josipović i Petra Rosandić.
Filozofski fakultet u Osijeku, 2025.
Foto: Marko Banić, Reroot
Radionica: Kazalište koje zna da je kazalište
Ludwig Tieck, punim imenom Johann Ludwig Tieck (1773.–1853.), njemački književnik, dramaturg i predstavnik ranog romantizma. Bertolt Brecht, punim imenom Eugen Berthold Friedrich Brecht (1898.–1956.), njemački dramatičar, pjesnik i teoretičar kazališta, poznat po razvoju epskog kazališta i efekta otuđenja (Verfremdungseffekt). U europskoj kazališnoj tradiciji Ludwig Tieck i Bertolt Brecht predstavljaju autore koji razbijaju scensku iluziju kako bi publiku potaknuli na promišljanje o predstavi, kazalištu i suvremenom društvu.
Tieck, u Mačku u čizmama već u prologu uvodi “kazalište u kazalištu” te publiku pretvara u likove. Kroz ironiju i igru ruši “četvrti zid” i otvara prostor za kritičko promatranje kazališta. Likovi su svjesni da su likovi, a radnja stalno sabotira bajkovitu logiku. Brecht, s druge strane, razvija epsko kazalište i koristi “efekt otuđenja” kako bi gledatelje zadržao na distanci – ne želi da suosjećaju, već da misle. Njegovi likovi nisu realistični, već funkcionalni – nositelji društvenih ideja i stavova.
Iako ih dijele stoljeća i konteksti, oba autora koriste kazalište kao alat mišljenja i preispitivanja. Kod Tiecka to je estetska igra; kod Brechta političko oruđe. No obojicu spaja jedno: kazalište koje je svjesno sebe postaje prostor promjene.
- VJEŽBA: KAZALIŠTE NIJE OGLEDALO, NEGO STROJ
Danas nećemo govoriti o kazalištu kao “zrcalu života”, niti o “prirodnom glumačkom izrazu”. Umjesto toga, govorit ćemo o kazalištu koje zna da je kazalište. O predstavama koje ne žele da vjerujete onome što gledate, nego da se zapitate zašto gledate.
Kroz dva autora, Ludwiga Tiecka i Bertolta Brechta, otvorit ćemo pitanje: Što ako je razbijanje iluzije najiskreniji oblik kazališta?
2. VJEŽBA: PRVA ROMANTIČNA SUBVERZIJA
Tieck, njemački romantičar, piše 1797. dramu Mačak u čizmama. Ali umjesto da započne predstavu s bajkom, on otvara predstavu s kazališnom publikom na sceni. Gledamo Kritičara, Idealista i Urednika kako komentiraju predstavu koja još nije počela. Već ovdje, za publiku, kazalište prestaje biti prostor iluzije i postaje prostor promišljanja.
Tri glumca improviziraju Kritičara, Idealista i Producenta neka raspravljaju o predstavi koja će “upravo početi”, koristeći osobne stavove o kazalištu. Nakon toga, kad bajka ipak krene, likovi ne uranjaju u fikciju. Oni komentiraju, sumnjaju, rugaju se žanru.
Rezultat: Ne znamo gdje prestaje fikcija, a gdje počinje refleksija.
3. VJEŽBA: KAZALIŠTE KOJE TRAŽI STAV
Brecht ne želi da se poistovjetimo s likovima. Ne želi da se rasplačemo. Želi da razmislimo.
U svojim dramama koristi tzv. efekt otuđenja (Verfremdungseffekt) koji vas stalno podsjeća da gledate predstavu. Kako to radi? Glumci komentiraju vlastite postupke. Kreativnim postupcima poput pjevanja i monologa iz privatne pozicije glumca- suvremenika prekidaju glavnu radnju predstave. Rezultat: Radnja je epizodna, a ne linearna.
Likovi su nositelji društvenih pozicija. Uzmite scenu iz neke klasične drame (npr. Antigona) i odglumite je tako da glumc koji igra nakon svake rečenice komentira što radi i zašto. Prvo realistično, a onda s brechtovskom distancom
4. VJEŽBA: SLIČNOSTI I RAZLIKE: TIECK I BRECHT
Tieck i Brecht nas uče da kazalište ne mora biti iluzija da bi bilo učinkovito. Dapače, što je svjesnije svojih sredstava, to više može mijenjati pogled gledatelja. Kao amaterski glumci i filozofi, vi imate privilegiju i odgovornost. Možete stvarati kazalište koje propituje forme, ideje i publiku. Ne bojte se razbiti iluziju. Nekad se u ruševinama kazališnog zida krije najvažnije pitanje: Što gledam I kako to radim?
Vrijeme: 3 susreta od po 4 sata
Voditelji radionice: Nikolina Odobašić, Marijan Josipović
IZVORI: https://www.ffos.unios.hr/na-ffos-u-odrzana-noc-knjige/
